Seksualnost je važan dio ljudskog života i usko je povezana s emocionalnom bliskošću, partnerskim odnosima, ličnim identitetom i psihičkim zdravljem. Tokom odrasle dobi seksualni i partnerski odnosi mogu prolaziti kroz različite faze – od zaljubljivanja i formiranja veze, preko zajedničkog života, braka i roditeljstva, do partnerskih kriza, nevjerstva, razdvajanja ili razvoda.
Savremeno društvo poznaje različite oblike partnerskih i intimnih odnosa. Bez obzira na oblik odnosa, zdrava seksualna i partnerska veza podrazumijeva dobrovoljni pristanak odraslih osoba, međusobno poštovanje, mogućnost otvorene komunikacije i uvažavanje ličnih granica.
Problemi mogu nastati kada između partnera postoje značajne razlike u očekivanjima, emocionalnim potrebama, seksualnim željama ili shvatanju same prirode odnosa. Posebno nedostatak otvorene komunikacije o željama, potrebama, očekivanjima i stavovima može doprinijeti produbljivanju postojećih nesporazuma i usložnjavanju partnerskih problema.
Seksualnost i partnerski odnosi
Seksualnost može imati važnu ulogu u formiranju i održavanju emocionalne bliskosti između partnera. Međutim, seksualno zadovoljstvo nije izolovano od ostatka partnerskog odnosa. Na njega mogu uticati brojni faktori, među kojima su posebno značajni:
- Kvalitet komunikacije među partnerima. Otvorena komunikacija o seksualnim željama, potrebama, osjećanjima, očekivanjima i stavovima može doprinijeti kvalitetnijem seksualnom i partnerskom odnosu. Kada su ovakve teme praćene stidom, strahom od reakcije partnera ili potpunim izbjegavanjem razgovora, nerazumijevanje među partnerima može postajati sve izraženije. U uspostavljanju kvalitetnije komunikacije može pomoći psihološko savjetovanje.
- Emocionalna povezanost i osjećaj sigurnosti. Kada partneri doživljavaju uzajamnu emocionalnu povezanost, bliskost i sigurnost, takav odnos može stvarati povoljnije uslove i za zadovoljavajući seksualni život. S druge strane, oskudni, rijetki, nekreativni ili jednolični seksualni odnosi kod nekih partnera mogu biti povezani s postepenim emocionalnim udaljavanjem. Pri tome je odnos između emocionalne i seksualne bliskosti često dvosmjeran – emocionalno udaljavanje može oslabiti seksualnu bliskost, ali i dugotrajno seksualno nezadovoljstvo može dodatno udaljiti partnere.
- Međusobno povjerenje. Povjerenje predstavlja jedan od važnih temelja stabilnog partnerskog odnosa. Kada je ono ozbiljno narušeno, mogu se razviti ljubomora, sumnjičavost, potreba za provjeravanjem i kontrolom partnera, a kod nekih osoba interpretacije partnerovog ponašanja mogu postati izrazito rigidne, neosnovano sumnjičave ili poprimiti obilježja paranoidnog tumačenja. Problemi povjerenja posebno mogu doći do izražaja nakon partnerskog nevjerstva, kada odnos ulazi u krizu koja može zahtijevati ponovno uspostavljanje komunikacije, razumijevanje uzroka problema i donošenje odluke o budućnosti veze.
- Stres i životne okolnosti. Finansijske teškoće, roditeljske obaveze, svakodnevni pritisci, problemi u radnom okruženju, traumatska iskustva, bolest i drugi stresni životni događaji mogu negativno uticati na seksualnu želju i kvalitet partnerskog odnosa. Psihološko savjetovanje i stručna psihološka pomoć mogu pomoći osobi ili partnerima da bolje razumiju uticaj ovih okolnosti i razviju konstruktivnije načine suočavanja s njima.
- Zdravstveno stanje. Hronična i teška oboljenja, ali i pojedina akutna zdravstvena stanja, mogu dovesti do promjena seksualne želje, fizičkog funkcionisanja i učestalosti seksualnih odnosa. Takve promjene nerijetko imaju i psihološke posljedice, kako za oboljelu osobu tako i za njenog partnera. Psihološka podrška može pomoći u prilagođavanju promijenjenim životnim i partnerskim okolnostima.
- Psihičke poteškoće. Depresivnost, anksioznost, posttraumatske reakcije, problemi povezani s konzumiranjem psihoaktivnih supstanci, agresivnost, impulsivnost, kao i ozbiljniji psihički poremećaji, mogu značajno uticati na seksualno i partnersko funkcionisanje. U takvim okolnostima potrebno je procijeniti prirodu i intenzitet psihičkih poteškoća i, kada je potrebno, uključiti odgovarajuću psihološku pomoć.
- Prethodna seksualna iskustva. Ljudi svoja ranija iskustva, svjesno ili nesvjesno, mogu porediti sa sadašnjim odnosom. Prethodna seksualna i emocionalna iskustva mogu oblikovati očekivanja, stavove, granice i želje koje osoba unosi u novu vezu. Otvorena komunikacija o prošlosti može biti korisna, ali način i obim takve komunikacije zavise od potreba, granica i međusobnog povjerenja partnera.
- Razlike u seksualnim potrebama i željama. Značajne i dugotrajne razlike u seksualnim potrebama mogu postati važan izvor partnerskog nezadovoljstva, a u određenim okolnostima mogu biti povezane i s traženjem seksualnog ili emocionalnog zadovoljstva izvan postojeće veze. Problem se može dodatno usložniti kada partneri o svojim potrebama ne razgovaraju zbog stida, straha od osude ili pretpostavke da druga osoba njihove želje neće razumjeti ili prihvatiti. Seksualnost pojedinca zbog društvenih tabua ponekad ostaje jedan od najskrivenijih dijelova njegovog psihičkog i intimnog života. Kada takve razlike počnu ozbiljno narušavati odnos, partnersko i psihološko savjetovanje može pomoći u njihovom razumijevanju i uspostavljanju otvorenije komunikacije.
- Lijekovi i druga medicinska stanja. Određeni lijekovi i medicinska stanja mogu smanjiti ili na drugi način promijeniti seksualnu želju i seksualno funkcionisanje. Kada takve promjene utiču na partnerski odnos, uz odgovarajuću medicinsku procjenu može biti korisno razmotriti i psihološke i partnerske načine prilagođavanja, uključujući razvijanje drugih oblika intimnosti i seksualne bliskosti koji odgovaraju zdravstvenim mogućnostima i potrebama partnera.
Kada seksualni problem nije samo seksualni problem?
Ljudska seksualnost mijenja se tokom života. Promjene u seksualnoj želji ili seksualnom funkcionisanju ne moraju same po sebi predstavljati poremećaj, ali mogu postati izvor nezadovoljstva, konflikta ili emocionalnog udaljavanja partnera.
U takvim situacijama važno je pokušati razumjeti uzrok problema, umjesto posmatrati samo njegovu seksualnu manifestaciju. Seksualna poteškoća ponekad predstavlja vidljivi dio mnogo složenijeg problema koji može uključivati emocionalne konflikte, partnersko nezadovoljstvo, stres, prethodna iskustva, psihičke poteškoće ili zdravstvene faktore.
U prepoznavanju i razumijevanju mogućih uzroka može pomoći psiholog kroz razgovor i, kada je indicirano, odgovarajuću psihološku procjenu. Nakon sagledavanja prirode problema mogu se primijeniti odgovarajući oblici psihološkog savjetovanja i psihološkog tretmana usmjereni na konkretnu osobu, par i problem s kojim se suočavaju.
Od zaljubljivanja do stabilne partnerske veze
Partnerski odnosi u mlađoj odrasloj dobi često prolaze kroz period istraživanja, upoznavanja i procjenjivanja međusobne kompatibilnosti. Nisu sve veze usmjerene prema braku ili dugoročnom partnerstvu. Neki odnosi ostaju kratkotrajni, dok drugi postepeno prerastaju u stabilnu emocionalnu zajednicu, zajednički život, brak ili porodicu.
Prilikom donošenja odluke o ostanku u vezi nije dovoljno postaviti samo pitanje: „Da li volim ovu osobu?“ Važno je procijeniti i:
- kako partneri međusobno komuniciraju,
- postoji li međusobno poštovanje,
- osjećaju li se sigurno jedno uz drugo,
- mogu li konstruktivno rješavati konflikte,
- postoje li zajedničke životne vrijednosti i ciljevi,
- koliko su njihove emocionalne i druge potrebe kompatibilne,
- postoji li emocionalna bliskost i seksualna privlačnost i strast.
Ljubav je važna, ali sama po sebi nije uvijek dovoljna za održavanje funkcionalnog partnerskog odnosa. Kada osoba dugo ostaje u odnosu koji joj donosi više emocionalne patnje nego sigurnosti i zadovoljstva, psihološka procjena i savjetovanje mogu pomoći da realnije sagleda odnos, razumije vlastite potrebe i donese promišljene odluke u skladu sa svojim životnim okolnostima.
Neobavezni seksualni odnosi i emocionalna očekivanja
U savremenom društvu prisutni su različiti oblici neobaveznih seksualnih odnosa. Oni mogu podrazumijevati povremene ili kratkotrajne seksualne kontakte, kao i odnose u kojima postoji seksualna bliskost bez očekivanja klasične partnerske veze. U ovu široku kategoriju mogu se ubrajati različiti oblici konsenzualnih seksualnih odnosa između odraslih osoba.
Takav odnos sam po sebi ne mora predstavljati psihološki problem.
Poteškoće se, međutim, mogu pojaviti kada osobe koje učestvuju u odnosu imaju različita očekivanja – kada jedna osoba odnos doživljava kao isključivo seksualni, dok druga razvija emocionalnu vezanost ili očekuje razvoj stabilne partnerske veze.
Problemi se mogu javiti i kada postoji značajna razlika u intenzitetu seksualne želje, potrebama za bliskošću ili očekivanjima od odnosa. Takve razlike mogu postati izvor frustracije, nesigurnosti, ljubomore i emocionalnog stresa.
Bez obzira na oblik odnosa, posebno je važno postojanje dobrovoljnog pristanka, jasnih granica, emocionalne sigurnosti i odsustvo manipulacije, prisile ili seksualnog iskorištavanja.
Zajednički život, brak i porodica
Kohabitacija, odnosno zajednički život partnera bez formalno zaključenog braka, danas predstavlja čest oblik partnerske zajednice. Zajednički život može partnerima omogućiti da bolje upoznaju svakodnevne navike jedno drugoga, način rješavanja konflikata, odnos prema finansijama, podjelu obaveza, seksualnu kompatibilnost i očekivanja vezana za budućnost.
Zadovoljstvo brakom ili partnerskom zajednicom povezano je s brojnim faktorima, među kojima su emocionalna i fizička bliskost, kvalitet komunikacije, međusobno povjerenje, zajedničke aktivnosti, socijalna podrška, usklađenost sistema vrijednosti i sposobnost prilagođavanja životnim promjenama.
Partnerski odnos nije statičan.
Dolazak djece, promjene zaposlenja, finansijski problemi, bolest, gubitak člana porodice, seksualne poteškoće i drugi značajni životni događaji mogu bitno promijeniti dinamiku partnerskog odnosa.
Zbog toga kriza u određenoj fazi veze ne mora nužno značiti da je odnos završen. Ponekad predstavlja signal da postoje problemi koje partneri više ne mogu uspješno rješavati na dotadašnji način ili bez stručne pomoći.
Prije donošenja konačne odluke o razvodu, kada za to postoje odgovarajući uslovi i kada u odnosu nema okolnosti koje bi takav pokušaj činile nebezbjednim ili neprimjerenim, korisno je sagledati postoje li kapaciteti za popravljanje partnerskog odnosa.
Kada postoje zajednička djeca, način na koji roditelji prolaze kroz partnersku krizu, razdvajanje ili razvod posebno je značajan. Za dijete često nije presudna sama činjenica da roditelji više ne žive zajedno, nego intenzitet konflikta kojem je izloženo, kvalitet odnosa s roditeljima i način na koji roditelji nastavljaju ostvarivati svoju roditeljsku ulogu.
Nevjerstvo i gubitak povjerenja
Većina partnera u monogamnim vezama očekuje emocionalnu i seksualnu ekskluzivnost. Kada jedan partner prekrši dogovorene granice odnosa, posljedice mogu biti veoma intenzivne.
Nevjerstvo ne mora biti isključivo fizičko. Može uključivati:
- seksualni odnos s drugom osobom,
- emocionalno vezivanje izvan primarne veze,
- tajne paralelne odnose,
- internetske i virtuelne odnose,
- skrivanje seksualnih kontakata ili komunikacije,
- druge oblike ponašanja koje partner doživljava kao ozbiljno narušavanje povjerenja.
Otkrivanje nevjerstva može izazvati intenzivne emocionalne reakcije: ljutnju, tugu, osjećaj izdaje, anksioznost, sumnjičavost, potrebu za kontrolom, gubitak osjećaja sigurnosti i voljenosti, ali i narušavanje samopoštovanja.
Neki odnosi nakon nevjerstva završavaju razdvajanjem, dok drugi prolaze kroz složen proces ponovnog uspostavljanja povjerenja.
Prije donošenja naglih i konačnih odluka, kada okolnosti to omogućavaju, korisno je detaljnije sagledati šta se u partnerskom odnosu dogodilo i postoji li realan kapacitet za njegov nastavak. U tome mogu pomoći psihološko savjetovanje, a u situacijama u kojima postoji spor i potreba za strukturisanim postizanjem dogovora i odgovarajući postupak posredovanja.
Psihološko savjetovanje može pomoći partnerima da razumiju prirodu nastale krize, njene uzroke i posljedice, te procijene postoji li realna mogućnost ponovnog uspostavljanja povjerenja i nastavka odnosa.
Seksualna orijentacija, identitet i složeni partnerski odnosi
Seksualna orijentacija i seksualno ponašanje predstavljaju složene aspekte ljudske seksualnosti. Neheteroseksualna seksualna orijentacija sama po sebi ne predstavlja psihički poremećaj.
Ipak, društvene predrasude, stigmatizacija i strah od odbacivanja mogu dovesti do toga da pojedine osobe skrivaju svoju seksualnu orijentaciju, potrebe ili dio svog intimnog života.
Psihološke poteškoće mogu nastati kada postoji konflikt između seksualnih ili emocionalnih potreba osobe i života koji ona vodi, posebno ako su prisutni skrivanje, dvostruki život, osjećaj krivice, strah od odbacivanja ili paralelni odnosi za koje partner ne zna.
Takve situacije mogu imati značajne posljedice ne samo za pojedinca nego i za partnera i cjelokupne porodične odnose.
U psihološkom radu cilj nije osuđivanje seksualne orijentacije ili konsenzualnih seksualnih izbora odraslih osoba, nego razumijevanje njihovog odnosa prema psihičkom funkcionisanju, partnerskim odnosima, povjerenju i kvalitetu života.
Kada su u intimni odnos uključene dvije ili više odraslih osoba, posebno je važno da postoje jasno definisane granice, dobrovoljni pristanak, otvorena komunikacija i razumijevanje mogućih emocionalnih posljedica takvih odnosa.
Ako zbog različitih potreba, skrivenih odnosa ili gubitka povjerenja nastane ozbiljan partnerski konflikt, psihološko savjetovanje može pomoći u razumijevanju njegovih uzroka, dok odgovarajući postupak posredovanja može pomoći partnerima da kroz strukturisanu komunikaciju pokušaju pronaći prihvatljivo rješenje.
Kada partnerska kriza vodi prema razdvajanju ili razvodu?
Razvod braka rijetko je posljedica samo jednog događaja. Najčešće mu prethodi duži period narušenih odnosa i kombinacija različitih faktora. Među njima mogu biti:
- hronični problemi u komunikaciji,
- emocionalno udaljavanje,
- gubitak povjerenja,
- nevjerstvo,
- seksualno nezadovoljstvo,
- različiti životni ciljevi i sistemi vrijednosti,
- finansijski problemi,
- zavisnosti,
- nasilje u porodici,
- različita očekivanja od braka i roditeljstva,
- dugotrajni neriješeni konflikti.
Razdvajanje i razvod mogu predstavljati značajan psihološki stres za oba partnera, čak i kada je odluka o prekidu odnosa opravdana i dugo razmatrana.
Kada postoje zajednička djeca, situacija postaje još složenija jer prestankom partnerskog odnosa ne prestaje roditeljska odgovornost.
Partneri mogu prestati biti bračni ili emotivni partneri, ali ostaju roditelji svojoj djeci. Upravo sposobnost razdvajanja partnerskog konflikta od roditeljske uloge predstavlja jedan od najvažnijih zadataka nakon prestanka zajedničkog života.
Djeca, razvod i roditeljski konflikti
Jedno od najvažnijih pitanja nakon razdvajanja roditelja jeste način na koji će roditelji organizovati život djece i nastaviti ostvarivati svoju roditeljsku ulogu.
Dugotrajni konflikti, međusobne optužbe, uključivanje djeteta u partnerski sukob, korištenje djeteta kao sredstva međusobnog obračuna i pokušaji da dijete zauzme stranu mogu imati ozbiljne posljedice po njegovo emocionalno funkcionisanje i psihički razvoj.
Zbog toga je posebno važno razlikovati partnerski konflikt od roditeljske odgovornosti.
Kada roditelji više ne mogu sami postići dogovor o pitanjima važnim za dijete, moguće je koristiti različite oblike stručne pomoći, uključujući psihološko savjetovanje i odgovarajuće postupke mirnog rješavanja sporova.
Ovlašteno posredovanje ne bi trebalo posmatrati samo kao formalnu konstataciju da li je pomirenje uspjelo ili nije. Kada okolnosti konkretnog slučaja to omogućavaju, potrebno je sagledati razvoj partnerskog odnosa, prirodu i trajanje konflikta, prethodne pokušaje njegovog rješavanja, aktuelne odnose i postojeće kapacitete partnera za buduću komunikaciju.
Ovlašteni posrednik psihološke struke može svojim stručnim znanjima doprinijeti boljem razumijevanju dinamike partnerskog konflikta i olakšavanju komunikacije između partnera, posebno kada oni sami više nisu u stanju razgovarati bez ponavljanja istih obrazaca konflikta.
Cilj ne mora uvijek biti pomirenje i nastavak partnerske veze. U nekim situacijama najbolji mogući ishod predstavlja mirnije i funkcionalnije razdvajanje, uz očuvanje sposobnosti roditelja da sarađuju u najboljem interesu svoje djece.
Posredovanje i medijacija u porodičnim i partnerskim sporovima
U situacijama u kojima komunikacija između partnera još uvijek omogućava pregovaranje, posredovanje odnosno medijacija može pomoći stranama da pokušaju pronaći prihvatljivo rješenje bez dodatnog produbljivanja konflikta.
Predmet razgovora i dogovora mogu biti praktična pitanja razdvajanja, način buduće komunikacije, određena pitanja vezana za djecu i druga sporna pitanja o kojima je moguće postići sporazum.
Uloga ovlaštenog posrednika nije da odluči ko je „kriv“ niti da donese odluku umjesto partnera, nego da kroz strukturisan i neutralan postupak olakša komunikaciju, sagledavanje problema i mogućnost postizanja dogovora.
Ako se procijeni da pomirenje nije moguće ili da nastavak partnerskog odnosa ne bi bio funkcionalan, fokus se može usmjeriti prema smanjenju konflikta i postizanju što konstruktivnijeg dogovora o budućim odnosima.
Kada je to moguće i bezbjedno, sporazumno rješavanje konflikta može smanjiti emocionalno i finansijsko opterećenje dugotrajnog spora. To može biti posebno značajno kada partneri imaju zajedničku djecu, jer intenzivan i dugotrajan roditeljski konflikt može predstavljati ozbiljno psihološko opterećenje za dijete.
Kada je potrebno sudsko-psihološko vještačenje?
Ako se partnerski ili porodični konflikt prenese u sudski postupak, mogu se otvoriti pitanja koja zahtijevaju stručnu psihološku procjenu.
Sudsko-psihološko vještačenje razlikuje se i od psihološkog savjetovanja i od ovlaštenog posredovanja.
Sudski vještak psihološke struke ne zastupa nijednu stranu u postupku i ne pruža terapijsku podršku u okviru vještačenja. Njegova uloga je da, na osnovu zadatka suda, dostupne dokumentacije, psihološke procjene i drugih stručno relevantnih podataka, izradi nezavisan nalaz i mišljenje o psihološkim pitanjima značajnim za sudski postupak.
U porodičnim i građanskim sudskim postupcima psihološka ekspertiza može biti značajna kada je potrebno procijeniti psihološko funkcionisanje, porodične odnose, roditeljske kapacitete, emocionalne potrebe i interese djeteta ili druge psihološke okolnosti relevantne za konkretni predmet.
Uloga ovlaštenog posrednika je drugačija. On ne daje sudu nalaz i mišljenje kao sudski vještak, nego nastoji olakšati komunikaciju i postizanje dogovora između stranaka u okviru svojih zakonskih i stručnih ovlaštenja.
Psihološko savjetovanje ima treću funkciju – pružanje stručne psihološke pomoći osobi, paru ili porodici u razumijevanju problema i radu na njegovom prevazilaženju.
Zbog toga su psihološko savjetovanje, ovlašteno posredovanje i sudsko-psihološko vještačenje tri različita oblika stručnog angažmana, iako se mogu odnositi na isti širi porodični ili partnerski problem.
Posebno je važno voditi računa o djeci uključenoj u dugotrajne visokokonfliktne sudske postupke. Ponavljano izlaganje roditeljskim konfliktima, ispitivanjima i različitim stručnim procjenama može predstavljati dodatno emocionalno opterećenje, zbog čega postupanje prema djetetu treba biti stručno, pažljivo i usmjereno prema zaštiti njegovog najboljeg interesa.
Seksualnost u srednjoj i starijoj životnoj dobi
Seksualnost ne prestaje s godinama.
Seksualne potrebe, želje i načini njihovog izražavanja mogu se mijenjati pod uticajem fizioloških promjena, zdravstvenog stanja, partnerskih okolnosti, životnih iskustava i lijekova.
Problemi sa seksualnim funkcionisanjem mogu se pojaviti i kao posljedica depresivnosti, anksioznosti, hroničnog stresa, konflikata u vezi ili neželjenih efekata određenih lijekova.
Seksualni i partnerski odnosi između odraslih osoba različite životne dobi sami po sebi nisu psihološki poremećaj ukoliko se zasnivaju na slobodnom i informisanom pristanku osoba koje su sposobne takav pristanak dati i ukoliko ne uključuju prisilu ili iskorištavanje.
Kada seksualne poteškoće izazivaju značajnu patnju, narušavaju partnerski odnos ili utiču na psihičko zdravlje, potrebno je sagledati problem iz šire psihološke, partnerske, a ponekad i medicinske perspektive.
Kada potražiti psihološko savjetovanje?
Problemi koji na prvi pogled izgledaju kao isključivo seksualni često su povezani s mnogo širim emocionalnim, psihološkim ili partnerskim poteškoćama.
Razlozi za razgovor sa psihologom mogu biti:
- nezadovoljstvo partnerskim odnosom,
- učestali konflikti,
- emocionalno udaljavanje,
- gubitak povjerenja i nevjerstvo,
- razlike u seksualnim potrebama,
- seksualne poteškoće povezane sa stresom ili psihičkim stanjem,
- dilema o ostanku u vezi ili prekidu odnosa,
- teškoće nakon razvoda ili prekida veze,
- složeni porodični odnosi nakon razdvajanja,
- potreba za boljim razumijevanjem vlastitih emocionalnih i seksualnih potreba.
Nekada cilj psihološkog savjetovanja nije „spasiti vezu po svaku cijenu“, nego pomoći osobi ili partnerima da bolje razumiju problem i donesu promišljene odluke.
U nekim slučajevima rezultat kvalitetnog psihološkog rada može biti poboljšanje i nastavak veze, dok u drugim može biti prihvatanje da je odnos završen i pronalaženje psihološki zdravijeg načina razdvajanja.
Imate problema u braku, vezi ili porodičnim odnosima?
U zavisnosti od prirode problema, moguće je razmotriti različite oblike stručne pomoći.
Psihološko savjetovanje može pomoći u razumijevanju partnerskih i seksualnih problema, emocionalnih konflikata, nevjerstva, teškoća u komunikaciji i donošenju važnih odluka o budućnosti odnosa.
Ovlašteno posredovanje (medijacija) može biti korisno kada između partnera ili članova porodice postoji spor, ali i mogućnost da se kroz neutralan i strukturisan proces komunikacije pokuša postići prihvatljiv dogovor.
Sudsko-psihološko vještačenje predstavlja poseban i nezavisan stručni postupak kada je u okviru sudskog predmeta potrebno dati nalaz i mišljenje o psihološki relevantnim pitanjima povezanima s roditeljskim, porodičnim ili drugim odnosima koji su predmet sudskog postupka.
Prvi korak je prepoznati prirodu problema i izabrati oblik stručne pomoći koji odgovara konkretnoj situaciji.
Detaljna i strukturisana psihološka procjena može pomoći u razumijevanju psiholoških i partnerskih faktora povezanih s nastankom i održavanjem problema, nakon čega je moguće razmotriti odgovarajući oblik psihološke, a kada je potrebno i medicinske, pravne ili druge stručne pomoći.
